U okviru Akademskog trijaloga posvećenog temi „Nematerijalna baština Crne Gore i socijalna kohezija“, učesnici su razgovarali o ulozi kulturnog nasljeđa u oblikovanju identiteta, jačanju društvenih veza i očuvanju kulturne raznolikosti u savremenom društvu.

Posebna pažnja bila je posvećena nematerijalnoj kulturnoj baštini – običajima, ritualima, muzici, znanjima i društvenim praksama koje zajednice prenose s generacije na generaciju i koje predstavljaju važan prostor u kojem se oblikuju identiteti i razvija osjećaj pripadnosti. 

Kako je istakla mr Milica Nikolić:

„Identiteti nijesu fiksne i nepromjenjive kategorije. Oni se stalno oblikuju kroz društvene odnose, iskustva i prakse, i mijenjaju se kroz vrijeme. Nematerijalno kulturno nasljeđe zato ne možemo posmatrati samo kao nasljeđe iz prošlosti – ono je živa društvena praksa kroz koju se oblikuju identiteti i održava društvena kohezija.“

Govoreći o institucionalnim politikama zaštite kulturnog nasljeđa, dr Branko Banović ukazao je i na širi regionalni kontekst i izazove u predstavljanju kulturne raznolikosti:

„Politike nematerijalne kulturne baštine na Zapadnom Balkanu često funkcionišu u strukturnoj tenziji: dok UNESKO-ov sistem zaštite priznaje nasljeđe koje nominuju države članice, načini na koje se ono definiše i registruje često su pod uticajem etničkih koncepcija kulture. Kao rezultat toga, nematerijalna kulturna baština manjinskih zajednica nerijetko je nedovoljno zastupljena ili selektivno predstavljena u nacionalnim registrima.“

Trijalog je otvorio prostor za akademsku raspravu o tome kako inkluzivnije politike zaštite kulturne baštine mogu doprinijeti boljem predstavljanju kulturne raznolikosti i jačanju društvene kohezije u Crnoj Gori i regionu.