Fakultet pravnih nauka u saradnji sa Crvenim krstom Crne Gore obilježio je vijek i po od osnivanja ove humanitarne organizacije u našoj državi, sedmom po redu studentskom tribinom "Iuristudentia", koja je održana u četvrtak, 27. februara, kod biste Valtazara Bogišića.

Otvarajući tribinu, moderatorka Ana Kostić sa Fakulteta pravnih nauka kazala je da ovaj jubilej predstavlja priliku ne samo da se osvrnemo na postignuća organizacije, već i da razgovaramo o njenoj budućnosti i načinima na koje svi možemo doprinijeti njenoj misiji u savremenom društvu.

Pozdravljajući učesnike i goste, savjetnik tribine, docent na Fakultetu pravnih nauka, Nikola Šaranović naglasio je da ova Iuristudentia predstavlja kontinuitet saradnje našeg fakulteta sa Crvenim krstom Crne Gore, kako na nastavnom, tako i na izdavačkom planu.

Uslijedilo je obraćanje književnice Svetlane Kalezić-Radonjić, koja je, u svojstvu prijatelja tribine, pročitala esej “Put nesebične ljubavi, staza dobročinstva”, o životu, djelu i tragičnoj sudbini Divne Veković, prve crnogorske ljekarke i prevoditeljice, književnice i aktivistkinje Međunarodnog crvenog krsta još u Prvom svjetskom ratu. “Neka moje današnje riječi budu mali prilog podsjećanju na dobročinstva ove izuzetne ličnosti, koja je kao članica Međunarodnog Crvenog krsta, u skladu sa osnovnom idejom-vodiljom ove organizacije, život posvetila ljubavi toliko dubokoj da stavlja druge ispred sebe ne tražeći ništa zauzvrat, ljubavi prema Čovjeku”, kazala je Kalezić-Radonjić.

Gošća tribine Tereza Vujošević, koordinatorka za Međunarodno humanitarno pravo u CKCG   naglasila je da nas ovaj jubilej podsjeća da veliki ljudi, stvari i događaju za čovječanstvo nastaju nakon prelomnih istorijskih momenata. “Tako je bilo nakon ustanka u Hercegovini kada je Crna Gora pružila nesebičnu pomoć i podršku Hercegovcima koji su jedini spas za svoje živote vidjeli u napuštanju ognjišta i dolasku u Crnu Goru. Od tada do danas Crveni krst Crne Gore formalno pruža podršku onima kojima je pomoć najpotrebnija, kako tokom ratnih dešavanja, tako i u periodima mira”, istakla je Vujošević.

Predstavljajući rezultate svog istraživanja na Istorijskom institutu Crne Gore, panelista Boris Saveljić sa Humanističkih studija je između ostalog istakao: “U periodu od 1875. do 1877. godine u Crnoj Gori je utočište pronašlo 10.818 hercegovačkih porodica, odnosno 62.496 osoba. Ovo je bio ogroman izazov za tadašnju Crnu Goru, koja je imala oko 200.000 stanovnika, ali je uprkos sopstvenoj oskudici pokazala izuzetnu humanost i gostoprimstvo.” Saveljić je citirao član 7 Pravila Društva Crvenog krsta Crne Gore, koja su se sastojala od svega devet članova, u potpunosti usklađenih sa odredbama Ženevske konvencije: "U vrijeme rata Društvo se brine o svakojem ranjenom ili bolesnom čovjeku, koji mu do ruku dođu, bez razlike na narodnost i s njim postupa smotreno i čovječno". Istakao je da je usvajanjem ovog dokumenta, Društvo Crvenog krsta Crne Gore postalo je dio međunarodnog pokreta koji je trajno radio na humanizaciji ratnih sukoba i pružanju pomoći ugroženima.

Nakon osvrta na slobodarsku i herojsku istoriju Crne Gore, koja je iznjedrila i najstariju humanitarnu organizaciju na Balkanu, panelistkinja Tanja Spičanović sa Humanističkih studija je, između ostalog, podsjetila na ulogu Crvenog krsta Crne Gore nakon zemljotresa 1979. godine, kao i COVID pandemije, akcentujući volonterizam kao pokretački duh ove organizacije: "Ti tihi heroji i svjedoci velikih ljudskih patnji i stradanja svoju posvećenost ne deklamuju i ne dokazuju paragrafima i deklaracijama,već konkretnim djelima, ispruzenim rukama koje previjaju, hrane i tješe. Njihov aktivizam nije ni salonski, ni kongresni, već terenski uz požrtvovanost vrijednu divljenja i duboke zahvalnosti. Ujedinjeni u vjeri da dobrota može učiniti svijet boljim mjestom za sve ljude, Crveni krst ostaje ono najbolje što čovječanstvo ovom svijetu može da ponudi", zaključila je Spičanović.